molim te
Presuti me. Da te pustim. Napokon.
Presuti me. Da te pustim. Napokon.
Nije covjek covjeku vuk vec je sam sebi copor vukova. Pa kakva je ovo ovisnost, ovo ludilo ? Vrtim se u jrug koji je daleko od savrsenog. No krug je i izlaz se ne nazire. A nisam dovoljno jaka da pretvorim krug u ravnu liniju.
nova ja. stara je je jos tu i ne svidja mi se. nikako. i nikako da je otjeram. jaci si od nje.
Mi more donese neku novu Ja. Staru Ja.
stislo pravo. gusim se. stijena mi u grlu stoji.ali u pravu si. time to say goodbye.
Sugava, kisovita isto kao ja. Bljakasta. Dani kad me ignorises maximalno, do krajnjih granica a ja mazohista najveci na svijetu. Trpim ko kreten. I stalno vrtim pitanje u glavi: sto ce meni to? Cemu taj toliki poriv za tobom? A nista ne dajes. Nista. E jesam budala u picku materinu!
Onaj osjecaj kad naoko je sve ok, ide, gura, pluta ali stomak kaze da nije. I kad kazes sebi da je dosta. Ikad kazes sebi da ne furas vise tako. I kad kazes sebi da si nevidjeni kreten. I kad kazes sebi da si prevrsila svaku mjeru. Jer stomak zna.
ubice me ove poruke ali samo zato sto sam ljuta na sebe. nikako da stavim tacku na i.
je kako sam u raspolozenju “ne diraj me, ne pricaj mi” … ili je to mozda neraspolozenje? mrsko mi je isti razgovor imati sa istim ljudima u isto vrijeme. mrzim to. mrzim monotoniju. sve manje zivaca imam za “izvini, jel smetam?”, “pusa za dobro jutro”, “pusa za laku noc”, “si tu?”. kipim, vrijem. hodam namrgodjena…
moj mjesec. jucer moj dan. danas moje misli.